среда, 22. јун 2011.

GLOBALIZACIJA : ZA I PROTIV


Beogradska otvorena škola
Ličnost i demokratija
GLOBALIZACIJA : ZA I PROTIV
Student: Voditelj modula:
Marijana Radulović Žarko Trebješanin
GLOBALIZACIJA: ZA I PROTIV
Globalizacija je danas vrlo popularna tema, pa u literaturi možemo naići na najrazličitije
pristupe i gledišta o ovom fenomenu. Termin globalizacija je nastao šezdesetih godina, a
debate o njoj počinju devedesetih godina dvadesetog veka. Do 1995. godine preovladavala je
tzv. hiperglobalistička literatura, a odnos prema globalizaciji je bio nepodeljeno pozitivan, dok
je danas zbog većeg broja podataka i iskustva sa negativnim posledicama globalizacije i
antiglobalističkih pokreta, broj kritičkih tekstova porastao.
Među teoretičarima međunarodih odnosa, stavovi su često suprotstavljeni. Fukujama je
izrazio bezrezervnu veru u liberalnu demokratiju kao osnovu svetskog mira, saradnje,
ekonomskog prosperiteta, slobode i demokratije. Hantington je kritikovao takvo stanovište,
iznoseći konkretne posledice novog doba- ratove u Somaliji, Ruandi, Bosni, porast terorizma,
nacionalizma, separatizma, lokalnih sukoba, jačanje narko-mafije, a Barber je situaciju opisao
kao vreme izbora između dva zla- Džihada i McWorld-a. Teoretičari svetskog (kapitalističkog)
sistema globalizaciju posmatraju kao ideološki mit (projekat), sa ciljem skretanja pažnje sa
stvarnih problema, i pitanja šta posle; predviđajući kraj kapitalizma sredinom 21. veka. Ima
autora koji negiraju realnost globalizacije, ali sve više i onih koji govore o njenom kraju. Još
jedna grupa autora razmišlja o globalizaciji kao o ideološkom (neoliberalnom) projektu
uticajnih grupa s bolnim posledicama na društvo, a posebno na tekovine države blagostanja
(socijalnog staranja i sigurnosti iz šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka). To su
antiglobalistički aktivisti (levičari i anarhisti) koji kritikuju globalno divljanje kapitalizmabesprizorno
sticanje profita na račun marginalizovanih pojedinaca i grupa. Pošto je ekonomija
zauzela ključno mesto u društvenim procesima, to je dovelo do otuđenja i eksploatacije ljudi i
prirode bez presedana u istoriji. Slabi društvena i državna kontrola, a kapital u potrazi za
jeftinijim resursima i nižim troškovima napušta zemlje sa visokim porezima, koji su bili
ekonomski osnov države blagostanja. To je vraćanje na nivo devetnaestog veka, ali ne više na
nacionalnom (državnom), već na globalnom nivou. Oni globalizaciju vezuju za period od
osamdesetih godina 20.veka, za neoliberalizam i kapitalizam. Drugi globalizaciju vezuju za širi
vremenski kontekst, pokazujući da je nadnacionalna sfera (institucije, organizacije, kontakti,
trgovina...) postojala i ranije, da je ekonomska integracija danas manje izražena nego krajem
19. i početkom 20. veka, da je još uvek regionalna i odvija se između tri glavna finansijskotržišna
bloka (Severne Amerike, Evrope i Azije- Japana), što je trend suprotan globalizaciji.
Otuda i dodatna marginalizacija zemalja Trećeg sveta. Po njima, uloga nacionalnih država se
ne smanjuje, već one danas upravljaju i globalizacijom (npr. SAD). Postoje tendencije
izjednačavanja pojma globalizacija s pojmovima modernizacija ili internacionalizacija, što
globalizaciji daje preširoku dimenziju i onemogućava njeno obuhvatanje, a time i kritikovanje.
Neki je izjednačavaju sa imperijalizmom ili kolonizacijom (Kor).
Specifikum globalizacije su: 1)nova tržišta (globalno tržište kapitala koje posluje 24 časa
dnevno), zahvaljujući pre svega: 2)modernoj tehnologiji, posebno komunikacijskoj (internet,
medijske mreže, mobilni telefoni...) koji omogućavaju jeftinije poslovanje u drugom delu
sveta, bez otvaranja celog poslovnog sistema, novih obučavanja i eksperata; 3) novi akteri-
Svetska banka (WB),Međunarodni monetarni fond (IMF), koji siromašne zemlje, davanjem
kredita bacaju u dužničko ropstvo; Svetska trgovinska organizacija (WTO),sa autoritetom nad
nacionalnim vladama, multinacionalne korporacije sa većom ekonomskom moći od mnogih
država, globalne mreže i NVO i druge grupe koje prevazilaze nacionalne granice, individualni
potrošači globalno orijentisani- gledaju iste TV stanice, imaju isti životni stil, kupuju iste
proizvode; 4) nova pravila- multilateralni sporazumi o trgovini, servisima i intelektualnoj
svojini, ojačani obavezujućim mehanizmima za nacionalne vlade, smanjujući delokrug
nacionalnoj politici.
Dejvid Held je ponudio klasifikaciju pristupa globalizaciji na: a)hiperglobaliste, b)skeptike
i c)transformacioniste. Hiperglobalisti smatraju da je globalizacija potpuno novo doba ljudske
istorije, koje se karakteriše globalnom politikom i ekonomijom (kapitalizmom) i globalnim
civilnim društvom. Skeptici smatraju da je globalizacija mit tj. da nema ničeg novog pod
Suncem, što već nije viđeno. Mainstream danas čine transformacionisti, koji smatraju da je
globalizacija realan proces, ali i kompleksan i protivurečan. Po njima, istovrameno sa
globalizacijom se odvija i proces lokalizacije ili regionalizacije. U kulturi dolazi i do
homogenizacije i do heterogenizacije, te posebno postmodernisti uvode pojam hibridizacije
kulture. Ključni akteri su po njima i nacionalne države i transnacionalne organizacije. Različiti
autori u centar pažnje stavljaju različite dimenzije globalizacije. Na primer teoretičari svetskog
sistema naglašavaju ekonomizam, ističući da se svetska ekonomija temelji na nacionalnim
državama. Neki se fokusiraju na globalizaciju u kulturi, proučavajući uticaj mas-medija na
homogenizaciju ili hibridizaciju kulture; dok neki proučavaju pojam globalne svesti i njene
implikacije na globalnu zajednicu (društvo). Još jedna grupa autora proučava razvoj
kapitalističkog sistema kao osnova globalizacije. Potrebno je naglasiti sve dimenzije
globalizacije : ekološku, političku, tehnološku, geografsku, urbanu, migracije, rat kao uzrok
globalizacije, kapitalizam, finansijska tržišta, kulturne, obrazovne i druge dimenzije.
Mnogi smatraju da su antiglobalistički pokreti protivrečni sami sebi, jer su po svom obimu
i ciljevima globalni. Međutim, oni prvenstveno kritikuju kapitalizam i njegove posledice. Levi
antiglobalisti su često zapravo alterglobalisti, propagatori i ključni akteri globalizacije odozdo,
koja se odnosi na horizontalno povezivanje ljudi, kako u lokalnoj sredini, radi ostvarivanja
zajedničkih interesa (ciljeva), tako i sa različitim pojedincima i grupama iz celog sveta, u
nehijerarhijski organizovane mreže. Podstiču svakodnevni aktivizam pojedinaca i grupa, bez
partije koja bilo šta nameće. Istovremeno se suprotstavljaju ključnim akterima globalizacije
odozgo, a to su transnacionalne korporacije, savezi moćnih država i snažne nacionalne države,
pre svih SAD. Postoje i krajnje desni protivnici globalizacije : nacionalisti, fundamentalisti,
tradicionalisti...
Propagatori globalizacije ističu da je za globalizaciju najkarakterističnija dostupnost ideja,
pogleda, aktivnosti, događaja, tehnologije; da je posredi intenzifikacija društvenih odnosa
(zgušnjavanje vremena i prostora) koji povezuju udaljena mesta. Lokalni događaji su
oblikovani događajima iz drugog dela sveta, ideje i proizvodi su postali dostupni svuda i u isto
vreme. Drugi smatraju da je najkarakterističnija međunarodna podela rada, takmičarska
atmosfera i nove migracije s juga na sever. Held ističe nove dimenzije globalnih veza:
tehnološku, organizacionu, administrativnu, normativnu... Informatičko-elektronska revolucija
formira kosmopolitsku kulturu. Pitanje je da li ona vodi međusobnom obogaćivanju ili
poništavanju kulturnih razlika ili pak sukobu civilizacija. Na primer imamo dominaciju
engleskog jezika koji omogućava komunikaciju, razumevanje i povezivanje ljudi iz različitih
zemalja. Sa druge strane, nepotrebno je postaviti pitanje zašto baš engleski. Zaboravlja se
takođe da veoma mali procenat svetskog stanovništva govori engleski i da se upravo na osnovu
toga stvaraju nove podele među ljudima. Produkt globalizacije je i to što u većini zemalja
možete jesti buritos, kinesku hranu, pizzu ili na svakom uglu hranu iz McDonaldsa, koji
prilagođava meni lokalnim kuhinjama, stvarajući mentalne proizvode. U pitanju je u glavnom
westernizacija- Indijci nose farmerke, a Amerikanci ne znaju šta je sari.
U globalizaciji neki vide civilizacijski napredak prema opštoj dobrobiti čovečanstva, a
drugi rasprostiranje siromaštva zasnovano na strategiji dominacije Zapada, novi vid
imperijalne politike potčinjavanja. Ona je duboko protivurečan fenomen. Opredeljivanje za ili
protiv globalizacije je lažna dilema. Poenta je u afirmaciji humanijeg lika globalizacije- u
demokratizaciji globalnog poretka, stvaranju globalnog mira, pravednijeg i solidarnijeg sveta.
Od napretka moraju imati koristi svi. Zato je potrebno otpisivanje duga najsiromašnijih
zemalja, uvođenje minimalnog zagarantovanog ličnog dohotka za sve, a ne povećavanje
razlika. Amerika dnevno troši milijardu dolara na subvencije lokalnim farmerima, kako bi se
održale visoke cene i sprečio uvoz jeftine hrane iz zemalja u razvoju.Majkl Mur, direktor
Svetske trgovinske organizacije je izjavio da bi zemlje u razvoju dobile osam puta više
ukidanjem subvencija, nego otpisivanjem duga. Umesto toga, daje im se simbolična
materijalna pomoć, koja maže oči, a ni jedan realan problem ne rešava. Globalizacija se može
ukinuti samo hiperrealizacijom, proces doveden do kraja- prestaje. Svaki govor protiv nje je
govor za nju, jer ona insistira na demokratiji, toleranciji i ljudskim pravima. Ipak, moramo biti
u najmanju ruku rezervisani prema iskrenosti namera globalnih vođa. Ključ humanizacije
globalizacije je dostupnost obrazovanje svima, na svim nivoima, vidovima (formalno,
neformalno, informalno) i svim sferama (sve dimenzije ličnosti). Postoje četiri stuba
permanentnog obrazovanja: učiti poznavati (znati), učiniti (raditi, delovati), živeti zajedno i biti
(postojati). Obrazovanje je kritička snaga za oslobađanje društva od konzumerizma pasivnog
potrošača, fundamentalizma raznih vrsta i hegemonije krupnog kapitala. Korporacije moraju
biti podvrgnute većoj odgovornosti za prava radnika. Previše političkih moći je preneto sa
vlada na globalne korporacije u ime slobode poslovanja. Mnoge grupe za pritisak protestvuju u
strahu da će teško stečeni zakoni koji štite radna prava, životnu okolinu, zdravlje i slično biti
odbačeni. Potrebno je jačati uzajamnu toleranciju i solidarnost. Sa ukidanjem socijalne države
došlo je do restruktuiranja državnih budžeta, tako da preovladavaju vojni i policijski troškovi, a
smanjuju se socijalna prava. Smanjivanjem podrške institucijama za brigu o deci posebno su
ugrožene žene koje ponovo postaju nepoželjna radna snaga zbog svojih porodičnih obaveza.
Odnosi moći i obaveze u domaćinstvu utiču na realne mogućnostižena da dobiju kredite,
zarade, pokrenu preduzeće i slično. Potrebna je podrška ženama da bi mogle konkurisati
muškarcima, isto kao i siromašnijim slojevima ili zemljama da bi konkurisali na tržištu. Ista
pravila ne mogu važiti za sve jer ne obezbeđuju jednake šanse.
Globalizacija dovodi u pitanje nacionalnu državu jer ona s jedne strane onemogućava
univerzalizaciju ljudskih prava, a s druge strane ograničava „slobodu“ poslovanja korporacija.
Zapadni liberalno-demokratski model minimizira ulogu države. Zahtevaju da NVO preuzmu
deo poslova države, npr. socijalno davanje koje može sanirati, ali ne i rešiti probleme.
Protivurečnost se sastoji u tome da bi NVO trebalo da su nezavisne od države, njena
alternativa, a ne servis. Država više ne može da rešava velike probleme čovečanstva (npr.
ekološke), ali ni male probleme pojedinca. Civilno društvo je vrlo nejasan pojam. Za njegovu
osnovu se najčešće uzimaju upravo NVO, ali one po sebi ne garantuju nikakvu alternativu zbog
ekonomske zavisnosti i paternalizma pokrovitelja koji često nameću svoje prioritete i cilje
grupe i zapravo ih često iskorišćavaju. Otpor neoliberalnoj globalizaciji treba da pruže
samonikle (grass-roots) organizacije. To je alterglobalizacija. Neophodno je odbiti lažne
dileme: ili ste sa neoliberalnim modelom globalizacije ili ste za povratak patrijarhalnoj
tradiciji, korenima, kulturnoj posebnosti i slično (nacionalističke i klerofašističke organizacije
kod nas).
Pravni dokumenti 20. veka koji univerzalizuju pravdu su jedan od najboljih vidova otpora
neoliberalnoj globalizaciji koja relativizuje i krajnje izbegava koncepciju pravde, svodeći je na
tretman pod istim pravilima (koji je besmislen bez jednakih polaznih osnova iz kojih jedino
mogu proisteći jednake šanse). Jedan od primera univerzalnosti pravde je osnivanje
Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Međunarodni krivični sud SAD nisu potpisale, a
istovremeno prisiljavaju i druge zemlje da ne izručuju američke državljane; što predstavlja
kršenje univerzalnosti ljudskih prava. Takođe, oni sebi daju za pravo da vode ratove u ime
humanih ciljeva i zaštite ljudskih prava, što je paradoks po sebi.
Još jedna od kontradikcija globalizacije je to što ekspanzija medija s jedne strane
univerzalizuje znanja i nudi ih u obliku recepata (nameću odozgo) i na taj način ujednačavaju
ljude, a istovremeno omogućava horizontalno povezivanje učesnika u komunikaciji i
afirmaciju različitosti (stvaranje različitih mreža, zajednica nezavisnih od fizičkog položaja;
mali globalni mediji, u kojima postoji autonomna cirkulacija podataka tj. svako objavljuje ono
što smatra bitnim za svoj lokalni kontekst, bez centra koji odlučuje o distribuciji informacijanpr.
Indymedia). Istovremeno, s jedne strane povećava se broj ljudi koji koriste internet, sa
druge strane, svet se deli na dva paralelna sveta- povezani i izolovani. Uprkos potencijalu za
razvoj, javljaju se mnogi problemi: 1) geografija razdvaja- npr. u Južnoj Aziji živi 23% svetske
populacije, a ima manje od 1% korisnika interneta, 2) obrazovanje je karta za visoko društvo –
30% od ukupnog broja korisnika je završilo fakultet, 3) pristup zavisi od prihoda- čovek iz
Bangladeša bi morao dati osmogodišnju platu da bi kupio kompjuter, dok je Amerikancu
dovoljna jednomesečna plata. 4) Muškarci i omladina do 30 godina dominiraju među
korisnicima. 5) Engleski jezik- preovlađuje u 80% vebsajtova, a 10% ljudi na svetu ga govori.
Neki autori govore o osećanju iskorenjenosti koje ima ozbiljne posledice na individualne i
kolektivne identitete. Osećanje pripadnosti jednoj zajednici drastično se menja, identiteti se
raspadaju, pa i nestaju, što dovodi do osećanja nesigurnosti. Mnogi se na novu situaciju
iskorenjenosti prilagođavaju tako što teže isključivo ostvarenju sebičnih interesa na račun
drugih ljudi. Koncept individualizma pretenduje da bude univerzalan model. Sve se meri po
tome koliko su razvijena ljudska prava, građanska prava. Međutim, u mnogim zemljama
postoje mnogo veći problemi, kao što su ratovi, glad, sida i slično. Kada se ova prava istrgnu iz
problema zajedništva , ekonomskih i socijalnih prava, služi za odbranu teze da su siromašni
sami odgovorni za svoj položaj. Prisilni koncept neoliberalne globalizacije, ne vodi dovoljno
računa o raznovrsnosti sveta i kultura, te je posledica retradicionalizacija.

3 коментара:

  1. Moj esej :)
    Htela bih nesto da promenim: u 6. redu odozdo umesto "koliko su razvijena ljudska prava, građanska prava" da pise "gradjanska i politicka prava"
    hvala!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Prije svega hvala dr. Agbazara što mi je vratio mog ljubavnika unutar 48 sati. Nemam ništa za reći nego da ti se zahvalim i da ti javim da sam sretna.. Moj ljubavnik se bolje ponaša prema meni i sada provodi većinu vremena sa mnom govoreći mi koliko me voli nego ikad prije.. Ako imaš Za sve probleme s ljubavnikom kontaktirajte Dr.Agbazara putem e-pošte: ( agbazara@gmail.com ) ili ( WhatsApp +2348104102662 ) jer on je rješenje za sve probleme u vezi

      Избриши
  2. Cijeli moj život nikad nisam vidio ništa što tako brzo radi poput čarolije Dr. Abazara. Nakon kontaktiranja Dr.Agbazara, počela sam vjerovati u izjavu da svaki novac ima dvije strane. Kad me ljubavnik ostavio, zakleo mi se da se više nikad neće vratiti k meni, ali hvala Bogu što sam kroz pomoć dr. Agabazu imala svog ljubavnika natrag u mene u roku od 48 sati, a ja ću također željeti da se drugi ljudi razbije srca da bi se obratili dr. Agbazara kroz ove detalje ispod koje su putem e-pošte: ( agbazara@gmail.com ) ili preko Whatsappa na +2348104102662 onda možete vidjeti čuda Dr.Agbazara

    ОдговориИзбриши